Podgoričaninu Mišuru Radoviću, koji je zbog povrede iz 2014. godine izgubio sposobnost za rad, a samim tim i mogućnost da se izdržava, ekipa ,,Dana” uručila je paket Banke hrane sa namirnicama i higijenom.
Podsjećamo, Radović nema bliže rodbine, niti bilo kakvih primanja. Privatno živi i neprestano strahuje gdje će i kako dočekati naredni dan.
- Štake sam nosio do juna i ostavio sam ih na sopstvenu odgovornost. Do sada su mi pomogli ,,Dan”, Banka hrane i selektor rukometne reprezentacije Crne Gore Dragan Adžić. On mi je uplatio 100 eura na žiroračun. Muke mučim i sa smještajem. Prethodni gazda me je istjerao iz stana jer nijesam imao da mu platim nekoliko kirija. Punih šest noći sam spavao na podgoričkoj autobuskoj stanici sa sve štakama i gipsom na nozi. Kada više nijesam mogao da izdržim otišao sam u socijalu službu i kazao da ne mogu više da spavam napolju jer je hladno. Januar je bio. Rekao sam im da nemam kuda! Onda su skupili 250 eura i dali gazdi kako bi me vratio – kazao je Radović. On je dodao i da su mu u nekoliko smještaja ostajale stvari i dokumenta jer nije mogao da ih podigne zbog dugova.
– Tako su mi ostajala lična dokumenta, otpusne liste, radna knjižica, nalazi, zdravstvena knjižica. Sada imam samo ličnu kartu, ali zbog toga što nemam drugih dokumenata ne mogu da se javim ni u bolnicu niti Zavodu za zapošljavanje. Ni zdravstvenu knjižicu nijesam ovjerio. Posljednja gazdarica mi ne traži kiriju, samo da platim potrošenu struju, a račun iznosi 50 eura. Šta da radim, nemam odakle da joj dam i nemam obraza da se pojavim bez novca, što je i normalno – kazao je Radović. Dodaje da je ostavljen na milost i nemilost, da se snalazi kako zna i umije, ali da ni sam ne zna kako i od čega uspijeva da preživi.
- Rijetko se i hranim. Evo sada me je nova gazdarica kod koje stanujem zvala na ručak. Kada nema ćutim i trpim. Pokrijem se i ležim. Najuže rodbine nemam. Samac sam. Tražio sam socijalnu pomoć preko Ministarstva, a pokušaću da se obratim ministarki rada i socijalnog staranja Zorici Kovačević. Ona mi jedina djeluje odgovorno. Obraćao sam se ranije i predsjedniku Vlade i predsjedniku države, svi ti predmeti su uredno zavedeni, ali sam ipak ostao bez odgovora. Socijalno mi je krajem novembra uplatilo jednokratnu pomoć od 60 eura. To je sve. Nemam nikakvih primanja niti bilo kakve pokretne ili nepokretne imovine. Imam torbu alata, dvoje gaća i poderane cipele na sebi. To mi je sav život – jasan je Mišur Radović.
Kaže, da ne želi da prosi, niti krade, niti mu je to ikada palo na pamet.
- Neću da prosim, niti da kradem. To mi ne dolikuje. Posljednji put kada sam se javio na Zavod za zapošljavanje ponudili su mi da idem da berem grožđe. Prihvatio sam, ali kada sam sa štakama ušao u kancelariju službenica me je pitala šta takav tražim. Rekao sam da su me poslali sa šaltera. Bili su veoma ljubazni i skinuli me sa evidencije Zavoda dok se ne oporavim. Kada sam se ,,oporavio” opet sam došao kod iste službenice. Tada mi je rekla da idem na ,,Plantaže” da radim, a ja sam joj samo pokazao svoju nogu. Kada je vidjela povredu izvinila mi se i upitala me šta bih mogao drugo da radim. Rekao sam bilo šta, ulice bih čistio samo za redovnu platu, jer ne znam kako drugačije da platim stan – kazao je Radović.
On sada živi takođe privatno, u prizemlju jedne kuće, čija vlasnica uskoro ide u inostranstvo na duži period, ali ne zna kako će platiti dažbine. U nadi da će se naći neko da mu pomogne, iščekuje naredne dane.A.Ć.


Račun za pomoć

Svi ljudi dobre volje, a koji su u mogućnosti da pomognu Mišuru Radoviću da, kako kaže, ponovo stane na noge, u ovim hladnim zimskim danima, mogu to učiniti uplatom novčanih sredstava na žiroračun broj 535160010000121816 kod Prve banke Crne Gore. Radi zaposlenja kontakt je moguće ostvariti pozivom na redakcijski broj 020481525.